Povijest općine Krnjak

Kraj oko Krnjaka bio je naseljen već u prapovijesno doba. Potvrđuju tu brojni ostaci kao što su prapovijesna nekropola sjeverno od Točka u blizini Dvorišta na lokaciji Božići-Gmajina u Gornjem Budačkom, nalaz antičkog sarkofaga kod pravoslavne crkve u Gornjem Budačkom, potencijalno antičko naselje i nekropola na nepoznatoj lokaciji u Maloj Crkvini, antički nalaz na njivi Dolini u Perićima, pretpostavljeno antičko naselje i nekropola u Vujaškovićima u Ponorcu te rimska nekropola u Jopić Pećini. O gospodarskom i društvenom životu u rimsko doba svjedoči postojanje čak tri kamenoloma u blizini Dugog Dola.

Kontinuitet života u čitavome kraju nastavljen je i u srednjem vijeku. Iz tog vremena potječu pojedinačni nalazi keramike u Jopić Pećini nedaleko Krnjaka. Utvrđeni gradovi nalazili su se u blizini Donjeg Budačkog i Zimića. Na rijeci Korani u Blizini Velike Crkvine i na potoku Rijeci nedaleko Donjeg Budačkog i Grabovca Krnjačkog radili su stari mlinovi, kojih danas gotovo i nema.

Zbog čestih turskih provala, uništavanja naselja i zločina nad hrvatskim narodom već do 1445.godine, pa sve do druge polovine 16. stoljeća ovi krajevi ostali su bez stanovništva. Turci su odveli brojno hrvatsko stanovništvo u roblje, mnoge pobiše, a drugi se raseliše – izbjegoše prema zapadu – u Kranjsku, Štajersku i Austriju.

Godine 1685. opustjele krajeve «ničiju zemlju», austrijski vojvode i hrvatski plemići naselili su srpskim pravoslavnim narodom. Samo te godine Habzburgovci i njihovi generali naselili su 284 porodice sa 2.784 stanovnika na području Krnjaka, Gornjeg i Donjeg Budačkog, među kojima je bilo 747 vojnika pješaka, 184 konjanika i još 294 muškarca sposobnih za vojsku. Ovu seobu izveli su karlovački kapetan Matija Štrasold i turanjski kapetan Franjo Oršić.

U vrijeme Vojne Krajine Krnjak je bio u sastavu 6. budačke satnije Slunjske pukovnije. Godine1749. u Krnjaku je bilo sjedište kompanije – satnije (Slunjske regimente sa sjedištem u Karlovcu).

Samo 10 godina kasnije, 1759. u Gornjem Budačkom je sagrađena mala drvena Srpska pravoslavna crkva Velike Gospojine. Ona je građevinski bila posebna dragocjenost. U njoj je radila jedna od prvih i najpoznatijih srpskih škola na Kordunu već od godine njene izgradnje. U crkvi je bilo starinskih ikona, rukopisnih i štampanih. Crkveni inventar je opljačkan, crkva zapaljena i sveštenik Mile Peurača nakon mučenja ubijen u Ivanović jarku, 29.07.1941. godine.

Općina Krnjak se u pisanim dokumentima prvi put spominje 25.06.1881. godine, a na njenom području živjelo je 1894. godine, 4.776 stanovnika nastanjenim u ovim selima: Donji Budački, Dugi Dol, Mlakovac, Krnjak, Pavković selo, Rastovac, Gornji Budački , Jasnić Brdo, Burić Selo, Mala Crkvina, Ponorac, Grabovac, Podgorje, Bijeli Klanac, Brebornica, Burić, Budačka Rijeka, Donji Skrad, Gornji Skrad, Čatrnja i Dvorište. Te iste godine u Krnjaku je podignuta i Srpska pravoslavna crkva Svete Bogorodice. Talijanska fašistička vojska je opljačkala, devastirala i u njoj držala svoje konje. Godine 1942. zapalili su je vojnici NDH. Komunisti su nakon Dugog svjetskog rata na njenom mjestu sagradili školu i dali joj ime po zaslužnom učitelju Boži Ribaru. Danas ta škola nosi ime Ksatarine Zrinski.

Godine 1895. na području općine Krnjak uređuju se vrela i bunari u Velikoj Crkvini i Donjem Skradu. Od godine 1910. u Krnjaku i Gornjem Budačkom djeluju Srpske zemljoradničke zadruge, čiji je rad i djelovanje naročito zapažen za vrijeme velike svjetske ekonomske krize. Spominje se svilogojstvo 1911. godine kojim su se bavile škole u Gornjem i Donjem Budačkom. Iste godine u Krnjaku radi i tvornica soda-vode, vlasnika Jove Mihajlovića. Iz općine Krnjak 1906. iselilo se samo u Ameriku 423 stanovnika od kojih 53 su bile žene.

U Prvom svjetskom ratu od 1914-1918 više stotina muškaraca s područja općine Krnjak hrabro i vjerno ratuju za cara Franju Josipa i Monarhiju na bojištima Galicije, Bukovine, na rijeci Pijave, Koruške, na brzacima Soče, te u bojevima protiv Srbije, posebno u Carskoj bitci i bitci na Crnom Vrhu. Mnogi su poginuli, ostali invalidi i bili odlikovani dok se njih 34 bore kao srpski dobrovoljci na Solunskom frontu.

U Krnjaku je djelovala kulturno-prosvjetna organizacija Seljačko kolo. Stranački život bio je razvijen. Posebno su se isticale pristalice Samostalne demokratske stranke Svetozara Pribičevića , Hrvatske seljačke stranke Stjepana Radića, te komunističke partije Hrvatske. Okupacija zemlje i stvaranje Nezavisne Države Hrvatske, 1941-1945 godine donijela je stanovništvu Krnjaka i njegovoj široj okolini fašistički teror – hapšenja, zlostavljanja, ubijanja, pokolje i prijetnje potpunim istrebljenjem.

Na području Korduna pa i općine Krnjak bilo je naseljeno nekoliko porodica iz Slovenije, jula 1941. protjeranih iz svojih kuća od njemačkih nacista. Nedaleko Krnjaka u Ivanović jarku, vojnici NDH izvršili su 29.07.1941. godine masovni pokolj srpskog stanovništva (380 žrtava), te talijanski fašisti i ustaše istih dana masakrirali pod Čukurom 104 seljaka iz okolice Krnjaka. Nastala su mnogobrojna pojedinačna i masovna ubojstva, imovina je pljačkana, uništavana, škole i crkve, a naselja paljena. Stanovništvo se sklanjalo po šumama u zbjegovima.

U većini naselja postojale su ćelije KP Hrvatske, rukovođene Okružnim komitetom KPH za Karlovac. Organiziran je masovni ustanak protiv fašista i njihovog terora. Nastale su borbene partizanske jedinice, među kojima je bio i odred s područja općine Krnjak, «Debela Kosa», prvi formiran na Kordunu 29.07.1941 godine. Njime je rukovodio karlovački komunista Većeslav Holjevac Veco – politički komesar i Stanko Opačić Ćanica – komandir odreda.

Šuma Debala Kosa po kojoj se zvao i prvi partizanski odred Korduna bila je kao stvorena da postane jedna od glasnih baza antifašističke borbe u Hrvatskoj, a posebno za područje srednjeg Korduna (Krnjaka, Vojnića, Veljuna i Krstinje). Naselja općine Krnjak, šuma Debela Kosa i njena okolina bila su sigurna sjedišta centralnim institucijama Glavnom Štabu NOVH-e, ZAVNOH-u. Tu su osnovani prvi NOO-i, seoski, općinski, kotarski i Okružni, radila je i prva partizanska oficirska škola u Jugoslaviji, Okružni komitet KPH za Karlovac, Okružni komitet SKOJ-e za Karlovac Komanda prvog kordunaškog partizanskog područja, formirana Prva kordunaška udarna brigada NOVH, bila smještena Komanda Prvog korpusa NOVH (četvrtog u Jugoslaviji), Odbora JNOF-e za okrug Karlovac, Okružnog odbora AFŽ-e za Karlovac.

Na području Općine Krnjak radile su brojne vojne i civilne radionice: mehaničarska radionica Prvog korpusa NOVH-e, te kovačka, kolarska, sedlarska, mesarska, postolarska, stolarska, bačvarska, tehničke radionice Osme kordunaške partizanske udarne divizije, štamparija Vjesnika, partizanska telefonska centrala, partizanske škole i sanitetske ustanove. U šumi Debela Kosa održavana je proslava dana ustanka od 1942. svake godine. U njoj je bio izgrađen Spomen dom prvom partizanskom odredu «Debela Kosa», i u njemu postavljena stalna izložbena postava originalnih dokumenta o antifašističkoj borbi, te etnografska zbirka, sa bibliotekom. Uz Spomen dom bio je podignut i spomenik palim antifašističkim borcima i žrtvama s tog područja. Danas svega toga više nema.

U vrijeme Drugog svjetskog rata 1941-1945. s područja općine Krnjak izgubilo je živote 1.147 stanovnika, od kojih je poginulo u borbi protiv fašizma za svoju domovinu Hrvatsku 355, žrtve zločina – genocid su 792 osobe od kojih je 108 djece u starosti do 14-te godine.

Poslije pobjede nad fašizmom, preživjeli vrativši se na svoja spaljena ognjišta sami su, gotovo bez bilo kakve pomoći podizali nastambe, tako zvane kolibe – bajte od drveta, da bi s vremenom gradili kuće od tvrdog građevnog materijala i razvijali svoja domaćinstva.

U kolovozu 1995.godine domicilno srpsko stanovništvo je izbjeglo sa svojih ognjišta. Većina njihovih domaćinstava je opljačkana, dio popaljen ili devastiran, a velik broj njihovih kuća naseljen je Hrvatima – izbjeglicama iz Bosne, ali i s onima koji nisu bili izbjeglice. Život ranijih epoha ostavlja ovdje značajne tragove i svjedočanstva.

U Općini Krnjak uz osnovnu školu djeluje Nogometni klub «Krnjak», Srpsko kulturno društvo «Prosvjeta», Dobrovoljno vatrogasno društvo «Debela Kosa», Turistička zajednica, Poljoprivredna zadruga Krnjak, Poljoprivredno-gospodarska zadruga Kordun, Udruga kozara i ovčara, Poljoprivredna zadruga branitelja, Udruga strojni prsten te Ženska grupa Krnjak. U općini Krnjak djeluju slijedeći gospodarski subjekti: «Kelteks» d.o.o., proizvodnja tehničkih tkanina, «Pisarić – trade» d.o.o., prerada drveta, «MISS» d.o.o. klaonica i prerada mesa, Poljoprivredna zadruga krnjak, Poljoprivredna zadruga Kordun, više ugostiteljskih i trgovačkih objekata uz cestu D-1, kao i više poduzetnika iz sfere obrta.

Temeljne odrednice razvoja Općine su poljoprivreda i turizam kroz koje će se koristiti prirodni resursi i komparativne prednosti Općine (dolina rijeke Korane, značajni povijesni spomenici, Jopić pećina dužine oko 6 000 kvadratnih metara, kvalitetno poljoprivredno zemljište naročito pogodno za stočarstvo i proizvodnju zdrave hrane itd).

Nadamo se da buduće generacije Općine čeka svjetlija budućnost, te da će Općina Krnjak postati mjesto ugodnog življenja.